Stonske solane
By Mirna Vulin
Stonska solana prvi se put spominje 1333. godine kada Pelješac dolazi pod vlast Dubrovačke Republike.
____________________________________________________
Izgrađena je na povoljnoj mikrolokaciji, u uvučenom zaljevu, u relativnoj blizini bosanskohercegovačke Gabele, važne tržnice za izvoz na istočno tržište. Zaštićenost solane u dubokom zaljevu tijekom povijesti je istodobno predstavljala i izazov održivosti solane zbog slabije ventilacije vjetrovima kao i većem utjecaju slatke vode na solila. Prema svojoj organizaciji znatno se razlikuje od istarskih i dalmatinskih solana.
Stonska solana planski je osmišljena i organizirana na način da se maksimiziraju prinosi soli Republici, za razliku od rivala duž istočne jadranske obale koji su se sastojali od većeg broja malih solana koje su neovisno jedna o drugoj proizvodile sol. Taj podatak ne čudi ako znamo da je stonska sol bila jamac slobode Dubrovačke Republike, stoga je Republika ulagala znatna sredstva u njezino unaprjeđenje, kao i u njezinu zaštitu gradnjom stonskih zidina.
Primjerice, izvori navode da je 1575. godine stonska solana donijela prihod od 15.900 dukata, koliko je otprilike iznosio godišnji danak osmanskoj državi u zamjenu za slobodu. Prije sloma Republike, ona je od monopola soli stjecala godišnje 30.000 dukata prihoda, a krajem 18. stoljeća i 100.000 dukata, što znači da je proizvodnja soli dotad ostala najznačajnijom gospodarskom granom dubrovačkog kraja.
Ako je vjerovati izvorima kao što je rukopis Nikše Ragnine s početka 16. stoljeća, ukupan proračun Republike u to doba iznosio je 48.300 dukata, što znači da je su prihodi od stonske soli činili jednu trećinu proračuna Dubrovačke Republike u to doba.
Povijesno gledano, uvijek se proizvodila znatno veća količina nekvalitetnije tzv. ružičaste soli koja se davala stoci za hranu i koristila za konzerviranje, od kvalitetne tzv. bijele soli za prehranu domaćinstva.
Najčešće su u solani radili svi odrasli i za rad sposobni muškarci iz okolice Stona i Janjine, a ponekad, u velikoj potrebi, i stanovnici Orebića i Slanog. Neki izvori ukazuju na to da su u solani kao sezonski radnici, u vrijeme kad je sol trebalo ubrati brzo nakon dozrijevanja, bili obvezni raditi svi stanovnici Pelješca i Dubrovačkog primorja, u obliku javne tlake.
Najviše je radnika u solani zapošljavano u vrijeme kristalizacije i skupljanja soli, kada se nastojalo izbjeći kišu. Unatoč nedostatnom ulaganju, pa i povremenom zapuštanju, ova je solana u međuraću postizala najviši prosječni godišnji kapacitet proizvodnje po hektaru površine među solanama istočnojadranske obale.
Stonska solana ogledni je primjer suživota s prirodom jer se tradicija proizvodnje soli odvija na isti način već stoljećima i to isključivo uz pomoć mora, sunca i vjetra. Također, solana je dobar primjer ovisnosti o prirodi i utjecaja koji vremenske prilike mogu imati na proizvodnju soli. Primjerice, kišna ljeta mogu znatno smanjiti prinos kvalitetne soli i u tom kontekstu klimatske promjene mogu imati značajne posljedice po proizvodnju stonske soli.
U solani se nalazi 58 bazena podijeljenih u pet skupina jer cijeli proces proizvodnje soli prolazi pet faza, a traje jedan do dva mjeseca, ovisno o klimi. Solana je nekad imala 11, a danas ima devet kristalizacijskih bazena koji su imena dobili po svecima (Frano, Nikola, Baltazar, Antun, Josip, Ivan, Petar i Pavao) te Mundo (svijet). Iz njih se obere oko 500 tona soli godišnje.
Unatoč velikom povijesnom značaju, o stonskoj solani pisala je tek nekolicina (uglavnom starijih) izvora, i kako navodi povjesničar Šime Peričić, “premda stara i značajna, stonska solana dosad nije dostatno istražena i predstavljena javnosti, pa je, slijedom toga, o njoj i ostalo mnogo toga nepoznato.“
U tom smislu, povijest stonske solane predstavlja dodatan, zaseban potencijal kulturno-povijesne i turističke valorizacije.
Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog fonda za regionalni razvoj. Sadržaj publikacije isključiva je odgovornost Regionalne razvojne agencije Dubrovačko-neretvanske županije – DUNEA.
Interpretacija kulturne baštine
Fotografija i audio-vizualna produkcija
Photo by 
