Tko je Šibenčanin čiji je rad prepoznao britanski Travelmag?
https://sibenski.slobodnadalmacija.hr/sibenik/vijesti/sibenik/tko-je-sibencanin-ciji-je-rad-prepoznao-britanski-travelmag-1337706
Nedavno je britanski online magazin za putovanja „TravelMag“ uvrstio Muzej betinske drvene brodogradnje u dvadeset najboljih pomorskih muzeja u Europi. Uz bok nacionalnim pomorskim muzejima u Barceloni, Genovi i Istanbulu, tako se našao naše gore list – muzej koji priča priču o betinskoj gajeti.
Iza likovnog postava Muzeja betinske drvene brodogradnje stoji šibenski dizajner Marko Barišić. Danas je Marko direktor tvrtke Republic, a u svoj životopis je dodao i neke druge posjetiteljske atrakcije – Nikola Tesla Experience Center u Karlovcu i Centar podzemne baštine „Speleon“ u Rakovici da spomenemo neke. Muzej betinske drvene brodogradnje bio mu je prvijenac pa smo ga pitali kako i odakle je crpio inspiraciju za njega. I kako je uopće došao do Betine?
„Moj dida je Olivari iz Tisnog, bio je vrsni stolar i meštar te tamo imamo obiteljsku kuću. Do Betine sam došao na poziv tadašnjeg načelnika, g. Ivana Klarina da mu pomognemo oko muzeja kojeg je općina Tisno htjela urediti u povijesnoj jezgri Betine.“
– Marko Barišić
Muzej betinske drvene brodogradnje je imao široku podršku lokalne zajednice. Moglo bi se reći kako su svi stanovnici bili svjesni da je umijeće izgradnje betinske gajete nešto dragocjeno i vrijedno predstavljanja.
„Uvijek govorim da je MBDB nastao iz zajednice te da kao projekt nije samo odrađen. Betina je mjesto gdje se brodovi doživljavaju kao članovi obitelji, a stvaranje muzeja trebalo je odražavati tu duboku povezanost. MBDB je jedinstven jer osim izložbe u samoj zgradi muzeja, on ima i vanjski postav u betinskoj lučici, tzv. muzej na otvorenom. Dok su u zgradi predstavljeni principi gradnje betinske gajete, za rivom imate priliku vidjeti stvarne brodove, koji žive – podnose žegu, ljuljaju se na vjetru, tuku more, vežu se za kraj – sve što naučite u muzeju, možete vidjeti i iskusiti ispred muzeja.
Poseban izazov je bio od nečeg neopipljivog stvoriti nešto opipljivo. Umijeće gradnje betinske gajete je vrlo složen proces koji zahtjeva vrijeme, posebne vještine i znanja, ali i nabavu kvalitetne građe.
„U osnovi muzejske koncepcije g. Kale i gđe Krnčević-Rak bila je vizija ekomuzeja, praktično pogled u dnevni boravak i radionice Betinjana. Svakodnevno smo snimali kadrove gradnje brodice kao i razgovore u škveru gospodina Fržopa. Razgovarali smo s aktivnim kalafatima g. Jadrešićem, g. Papešom i drugma, snimali „kazivanja“ g. Balina (Nijemca), Šandrića, Jušića, Urode i zadnjeg kovača Bilića (Pepca). Pričale su nam priče i žene kalafata i stare Betinjanke koje su mukotrpno radila u ‘poju‘, a posebno je bio zanimljiv ‘taraš‘ kad smo prikupljali stare alate po kućama s g. Šandrićem i gđom Šikić Čubrić.“ – prisjeća se Marko.
Cijeli članak pročitajte na Šibenski.hr.
