Najvažnija lokacija za uzgoj školjki u Hrvatskoj
By Mirna Vulin
Nakon što se prođe plodna delta Neretve i izvije se uzbrdicom dalje na jug, pred očima se otvora novi vidik, plavetan i osunčan, a s desne strane putnika počinje pratiti dugi zeleni greben guste vegetacije, tu i tamo presječen vijugavim cestama.
____________________________________________________
Ovaj komad zemlje koji podsjeća na usnulog diva je Pelješac, a ugodno plavetnilo nakon zemljano-riječnih tonova Neretve Malostonski je zaljev.
Duboko usječen u kopno, Malostonski zaljev je prije gotovo 40 godina proglašen posebnim rezervatom prirode u moru, od osobitog značenja zbog jedinstvenih hidrografskih osobina – idealnih za uzgoj školjki – što su prepoznali baštinici ovog područja još u doba antike.
I desetke stoljeća nakon, Malostonski zaljev i dalje predstavlja najvažnije područje za uzgoj školjkaša u Hrvatskoj.
Naime, prema Registru dozvola u akvakulturi Ministarstva poljoprivrede, čak 70% lokacija za uzgoj školjkaša u Hrvatskoj smješteno je u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, od čega se najveći broj nalazi upravo u Zaljevu. Nekoliko je karakteristika zbog kojih je Malostonski zaljev poseban i pogodan za uzgoj školjkaša.
Splet tri prirodna elementa: zraka, zemlje i vode
Prije svega, to je bogatstvo slatkom vodom koja do Zaljeva dotječe vruljama, rijekom Neretvom i kišama. Budući da je lakša od slane, slatka se voda zadržava na površini i postaje odličan izolator biocenozi Zaljeva. Osim toga, ona smanjuje slanoću morske vode i obogaćuje Zaljev hranjivim tvarima.
Zbog duboke usječenosti u kopno, karakteristike Zaljeva više ovise o kopnu nego o moru. Obalno područje Malostonskog zaljeva obraslo je gustom vegetacijom makije i hrasta crnike, čiji se biljni ostaci talože na obali te tako sprječavaju eroziju tla. Također, osiguravaju postupni dotok hranjivih tvari, što u konačnici znači i ravnomjerniji razvoj fitoplanktona, izuzetno važnog za ishranu malostonske kamenice.
Treći element koji pridonosi posebnosti Malostonskog kanala je vjetar. U površinskom sloju, voda izlazi iz Kanala pod utjecajem sjevernih i južnih vjetrova, dok u pridnenom sloju voda ulazi u zaljev i donosi jadranske planktonske vrste. Nadalje, zbog male dubine zaljeva, stvaraju se jake struje – kurenti koji osiguravaju dobru prozračnost mora i kvalitetnu distribuciju planktona potrebnih za uzgoj kamenica.
Ima li mjesta tradiciji u održivoj viziji budućnosti?
Ako je Malostonski zaljev najvažnije hrvatsko područje za uzgoj kamenice, onda je uvala Bistrina najvažnija mikrolokacija za uzgoj kamenica unutar Zaljeva. Već u doba Dubrovačke Republike, u 14. stoljeću, Bistrinu gospari uzimaju u najam od bosanskog vladara da bi je preuzeli nakon njegove smrti. Bistrina je još od davnina, dakle, kolijevka uzgoja kamenica, o čemu govore i arheološki nalazi ljuštura pronađenih u rimskim iskopinama u Naroni (Vid kod Metkovića). Danas se kamenice uzgajaju i u uvalama Bjejevica, Sutvid, na području sjeverno od rta Nedjelje, ispred Hodilja, pred Malim Stonom, po svim krajnjim unutrašnjim uvalama.
Uzgoj kamenica u Malostonskom zaljevu ostao je u mnogome nepromijenjen više stoljeća prenošenjem tradicijskih vještina i praktičnog znanja školjkara. Ipak, valja naglasiti da je kontinuitet uzgoja malostonske kamenice moguć isključivo zbog tankoćutnih biološko-ekoloških predispozicija Zaljeva. Ostaje vidjeti hoće li i kako će se globalne klimatske promjene i ekološki rizici prelomiti preko Malostonskog zaljeva, čije je očuvanje prioritet tradicionalnih uzgajivača kamenica.
Projekt je sufinancirala Europska unija iz Europskog fonda za regionalni razvoj. Sadržaj publikacije isključiva je odgovornost Regionalne razvojne agencije Dubrovačko-neretvanske županije – DUNEA.
Interpretacija kulturne baštine
Fotografija i audio-vizualna produkcija
Photo by 
